18: Urinarne infekcije

Simptomi

Sistem za stvaranje i izlučivanje mokraće se normalno sastoji od dva bubrega, dva mokraćovoda (uretera), mokraćne bešike i mokraćne cevi (uretre). Urinarna infekcija, ili drugačije, infekcija mokraćnih puteva, tj. infekcija urinarnog trakta (UTI), je bakterijska infekcija koja može zahvatiti bilo koji njegov deo. UTI je druga najčešća infekcija kod ljudi.

Koji su simptomi urinarne infekcije?

Simptomi urinarne infekcije mogu biti različiti u zavisnosti od težine infekcije, starosti pacijenta i zahvaćenog dela mokraćnih puteva. Najčešći simptomi urinarne infekcije su:

  • Osećaj pečenja ili bol pri mokrenju.
  • Često mokrenje i stalni osećaj potrebe za mokrenjem.
  • Povišena temperatura i osećaj slabosti.
  • Zamućena mokraća neprijatnog mirisa.

Simptomi cistitisa (infekcije mokraćne bešike)

  • Nelagodnost u donjem delu trbuha.
  • Učestalo, bolno izmokravanje male količine urina.
  • Ponekad se može javiti malo povišena temperatura bez prisustva bola u slabinama.
  • Crvenkast urin (krv u mokraći).

Simptomi pijelonefritisa (infekcije gornjih mokraćnih puteva)

  • Bol u gornjem delu leđa i u slabinama.
  • Visoka temperatura praćena jezom i drhtavicom.
  • Muka, povraćanje, iscrpljenost i opšta slabost.
  • Kod starijih osoba, promenjeno mentalno stanje ili konfuznost.

Ovo je najozbiljniji symptom urinarne infekcije, jer pokazuje sistemsku zahvaćenost. Svako odlaganje ili nepravilno lečenje može biti po život opasno.

Osećaj pečenja pri mokrenju i učestalo mokrenje su uobičajeni
znaci urinarne infekcije.

Uzroci

Šta su uzroci ponavljanih urinarnih infekcija?

Važni uzroci čestih ili ponavljanih infekcija mokraćnih puteva su:

1. Prepreka u mokraćnim putevima: Postoje razni uzroci koji mogu dovesti do zastoja u oticanju urina.

2. Ženski pol: Zbog kraće mokraćne cevi (uretre), žene su podložnije nastanku UTI od muškaraca.

3. Seksualni odnos: Seksualno aktivne žene su podložnije nastanku mokraćnih infekcija.

4. Prisustvo kamena u mokraćnim putevima: Kamen u bubregu, mokraćovodu ili mokraćnoj bešici može blokirati tok mokraće i povećati rizik nastanka mokraćne infekcije.

5. Prisustvo katetera u mokraćnoj bešici: Osobe kojima je postavljen kateter u mokraćnu bešiku imaju povišen rizik nastanka UTI.

6. Urođene anomalije mokraćnih puteva: Deca sa urođenim anomalijama mokraćnih puteva kao što su vezikoureteralni refluks (stanje u kojem se mokraća vraća nazad iz bešike u mokraćovod) i zadnja uretralna valvula, imaju veći rizik od nastanka UTI.

7. Benigno uvećanje prostate: Muškarci stariji od 60 godina češće razvijaju UTI zbog uvećane prostate (Benigne hiperplazije prostate – BPH).

8. Oslabljen imunitet: Osobe sa dijabetesom, HIV-om ili malignitetima imaju veći rizik od UTI.

9. Drugi uzroci: Suženje mokraćne cevi ili mokraćovoda, tuberkuloza urogenitalnih organa, neurogena bešika ili postojanje divertikuluma u mokraćnoj bešici.

Opstrukcija u mokraćnim putevima je važan uzrok ponavljanih UTI.

Dijagnoza

Da li ponavljane urinarne infekcije mogu da oštete bubrege?

Kod odraslih osoba, ponavljane infekcije donjih mokraćnih puteva obično ne oštećuju bubrege.

UTI kod odraslih osoba može oštetiti bubrege ako postoje predisponirajući faktori kao što su prisustvo kamena, prekid ili smanjenje protoka urina ili nelečena tuberkuloza urogenitalnih organa.

Sa druge strane, kod male dece, odloženo ili neadekvatno lečenje ponavljanih urinarnih infekcija može dovesti do definitivnog oštećenja bubrega koji još nisu potpuno razvijeni, naročito kod dece koja imaju vezikoureteralni refluks. Ovo oštećenje može kasnije u životu imati za posledicu smanjenu funkciju bubrega i visok krvni pritisak. Stoga je problem urinarnih infekcija mnogo ozbiljniji kod dece nego kod odraslih.

Dijagnoza urinarne infekcije

Da bi se postavila dijagnoza i procenila ozbiljnost infekcije potrebne su određene analize. Ako se radi o komplikovanim ili ponavljanim infekcijama mokraćnih puteva, vrše se i dodatna ispitivanja, da bi se utvrdilo eventualno prisustvo predisponirajućih ili faktora koji uvećavaju rizik od infekcije.

Osnovne analize za dijagnostikovanje urinarne infekcije

1. Analize mokraće

Najvažniji skrining test za UTI je rutinski pregled urina pod mikroskopom. Poželjno je da se ovaj pregled uradi na uzorku jutarnjeg urina (i to tzv. “srednjeg mlaza”). Ako se mikroskopskim pregledom nađe značajan broj belih krvnih zrnaca, to sugeriše postojanje UTI. Sa druge strane, treba znati da odsustvo belih krvnih zrnaca u urinu ne mora uvek da znači i odsustvo UTI.

Drugi način pregleda urina je specijalnim “test-trakama” (na leukocitnu esterazu i na nitrite), koje se urone u uzorak mokraće. Ovakav pregled se može izvesti u svakoj ordinaciji, ili kod kuće. Pozitivan rezultat testa sugeriše postojanje UTI i takvim pacijentima je potrebno uraditi dodatne analize. Intenzitet promene boje trake je srazmeran broju bakterija u mokraći.

UTI kod odraslih obično ne izaziva definitivno oštećenje bubrega,
ukoliko ne postoji prepreka protoku mokraće.

2. Urinokultura i antibiogram

Najvazniji test za dijagnozu UTI je urinokultura i potrebno ju je uraditi pre započinjanja terapije antibioticima. Urinokultura se preporučuje kod komplikovanih ili upornih infekcija koje ne reaguju na date antibiotike, kao i u malom broju slučajeva za potvrdu klinički postavljene dijagnoze urinarne infekcije.

Rezultati urinokulture su gotovi tek za 48-72 sata, što predstavlja glavnu manu ove analize. Urinokulturom se tačno identifikuje bakterija - uzročnik infekcije, na osnovu prirode njenog rasta i broja formiranih kolonija u Petrijevim šoljama u laboratoriji. Dodatno se radi i ispitivanje osetljivosti ili rezistencije ove nađene bakterije na antibiotike (antibiogram). Ovo pomaže lekaru u izboru adekvatne antibiotske terapije.

Da bi se izbeglo moguće zagađenje uzorka mokraće, pacijentu se objasni da najpre opere spoljne genitalije i da uzorak urina bude iz “srednjeg mlaza”, u sterilnu posudu. Drugi načini uzimanja uzorka urina bi bili suprapubična aspiracija ili iz urokatetera, dok je uzorak urina iz kese u koju se prikuplja urin manje pouzdan.

Urinokultura sa antibiogramom je važna analiza
za dijagnozu i lečenje UTI.

3. Analize krvi

Analize krvi koje se obično rade pacijentima sa UTI su: kompletna krvna slika sa leukocitnom formulom, ureja, kreatinin, šećer u krvi i C-reaktivni protein (CRP).

Ispitivanja za utvrđivanje predisponirajućih ili faktora rizika

Ukoliko infekcija ne reaguje na lečenje ili ako se infekcije ponavljaju, potrebna su dodatna ispitivanja da bi se odredili eventualni predisponirajući faktori ili faktori koji povećavaju rizik od ovih infekcija:

1. Ultrazvuk i rentgenski snimci trbuha.

2. Snimanje skenerom ili magnetnom rezonancom.

3. Cistouretrogram pri mokrenju (Mikcioni cistouretrogram, MCUG).

4. Intravenska urografija (IVU).

5. Mikroskopski pregled mokraće na eventualno prisustvo uzročnika tuberkuloze.

6. Cistoskopija – procedura u kojoj urolog, koristeći specijalni instrument, cistoskop, pregleda unutrašnjost mokraćne bešike.

7. Pregled ginekologa.

8. Urodinamske analize.

9. Hemokultura.

Za uspešno lečenje UTI, najvažnije je prepoznati eventualne predisponirajuće faktore.

Prevencija

Prevencija urinarnih infekcija

1. Unositi dosta tečnosti (3-4 litra) u toku dana. Uneta tečnost razređuje urin i olakšava ispiranje bakterija iz mokraćne bešike i mokraćnih puteva.

2. Mokriti na svaka dva do tri sata. Ne treba odlagati odlazak u toalet. Duže zadržavanje urina u bešici, olakšava rast bakterija.

3. Jesti hranu bogatu vitaminom C (askorbinskom kiselinom), ili piti sok od brusnica, da bi mokraća bila što kiselija jer to smanjuje rast bakterija.

4. Stolica treba da je uredna, tj. da nema zatvora.

5. Žene i devojčice treba da se brišu u smeru od napred prema pozadi (ne od pozadi prema napred) posle korišćenja toaleta. Na ovaj način se sprečava prenošenje bakterija iz analne regije prema vagini i uretri.

6. Oprati genitalnu i analnu regiju pre i posle seksualnog odnosa. Mokriti pre i posle odnosa i popiti punu čašu vode posle odnosa.

7. Žene bi trebalo da nose samo pamučni donji veš koji omogućava cirkulaciju vazduha. Izbegavati tesni i sintetički donji veš.

8. Ponavljane urinarne infekcije kod žena koje se mogu povezati sa seksualnom aktivnošću, mogu se efikasno prevenirati uzimanjem samo jedne doze adekvatnog antibiotika posle seksualnog odnosa (ali samo u dogovoru i prema preskripciji ordinirajućeg lekara)

Važno je piti puno vode, kako za prevenciju, tako i za lečenje urinarnih infekcija.

Lečenje

Lečenje urinarnih infekcija

Opšte mere

Pijte puno vode. Ako se radi o veoma bolesnoj osobi, dehidriranoj ili koja ne može da unese dovoljne količine vode zbog povraćanja, potrebna je hospitalizacija i davanje tečnosti intravenski.

Uzimajte lekove za smanjenje temperature i bola. Korišćenje toplih obloga smanjuje bol. Izbegavajte kafu, alkohol, cigarete i začinjenu hranu jer sve to iritira mokraćnu bešiku. Pridržavajte se svih uputstava za prevenciju urinarnih infekcija.

Lečenje infekcija donjih mokraćnih puteva (Cistitis, blage infekcije)

Kod zdravih, mladih žena, kratkotrajna terapija antibioticima u toku tri dana je obično dovoljna. Neki lekovi se moraju uzimati sedam dana da bi se završilo lečenje. Ponekad se može dati samo jedna doza antibiotika kao što je Fosfomicin. Izuzimajući prethodno zdrave odrasle mučkarce koji su razvili upalu bešike po prvi put, odraslim muškarcima sa UTI je potrebno davati antibiotike 7 do 14 dana zbog eventualnog prisustva abnormalnosti u mokraćnim putevima koje ih čine podložnijim infekcijama. Često korišćeni antibiotici su sulfometoksazol/trimetorpim, cefalosporini, fluorohinoloni ili nitrofurantoin.

Najbolje je izabrati antibiotik na osnovu poznavanja osetljivosti i otpornosti najčešće izolovanih bakterija na najčešće korišćene antibiotike lokalno.

Lečenje ozbiljnih infekcija bubrega (Pijelonefritis)

Pacijenti sa srednje jakom do teškom akutnom upalom bubrega, zatim oni koji imaju teške simptome i koji su akutno intoksicirani, zahtevaju hospitalizaciju. Pre započinjanja antibiotske terapije treba im uzeti uzorke urina za urinokulturu i hemokulturu. Na osnovu ovoga je kasnije moguće korigovati izbor antibiotika, ako bude neophodno. Lečenje počinje intravenskim infuzijama i intravenskim davanjem antibiotika nekoliko dana, a potom se obično nastavlja oralnim antibiotikom još 10 do 14 dana. Ako odgovor na intravenske antibiotike izostane ili je slab (a to znači ako simptomi i febrilnost i dalje traju ili dođe do pogoršanja bubrežne funkcije), neophodno je uraditi i odgovarajuća dodatna ispitivanja. Treba raditi i kontrolne preglede urina da bi se pratio odgovor na terapiju.

Lečenje ponavljanih urinarnih infekcija

U slučaju ponavljanih UTI, neophodno je utvrditi osnovni uzrok. Prema tom uzroku se onda planira odgovarajuće konzervativno ili hirurško lečenje. Ovakvim pacijentima su potrebni kontrolni pregledi, strogo pridržavanje preventivnih mera i dugotrajna antibiotska profilaksa.

Lečenje teškog oblika infekcije bubrega (pijelonefritisa) zahteva
hospitalizaciju i intravensko davanje antibiotika.

Kada osoba sa UTI treba da konsultuje doktora?

Svako dete sa UTI treba odvesti pedijatru na pregled. Odrasli bolesnici sa UTI treba odmah da se jave u sledećim slučajevima:

  • Ako je došlo do smanjenja ili potpunog prestanka mokrenja.
  • Ako se održavaju povišena temperatura, jeza, bol u slabini i zamućen ili krvav urin.
  • Ako nema odgovora na lečenje antibiotikom posle 2 do 3 dana lečenja.
  • Ako se javi teško povraćanje, slabost ili pad krvnog pritiska.
  • Ako imaju samo jedan bubreg.
  • Ako su ranije imali kamen u bubregu, tj. u urinarnim putevima.
Održavanje povišene temperature, jeze, bola u slabini, zamućenog urina ili
pečenja pri mokrenju, zahteva hitan pregled.