6: Zablude i činjenice o bolestima bubrega

Zabluda: Sve bolesti bubrega su neizlečive.

Činjenica: Ne, nisu sve bolesti bubrega neizlečive. Postavljanjem dijagnoze na vreme i pravilnim lečenjem, mnoge bolesti bubrega su izlečive. U većini preostalih slučajeva, što ranija dijagnoza i lečenje usporavaju ili zaustavljaju napredovanje bolesti.

Zabluda: Bubrežna insuficijencija se ispoljava i kada jedan bubreg “ne radi”.

Činjenica: Ne, bubrežna insuficijencija (slabost) se javlja samo ako oba bubrega znatno popuste u radu. U većini slučajeva, bolesnici nemaju nikakve probleme čak i ako im jedan bubreg potpuno ne radi, a ureja i kreatinin ostaju u normalnim granicama. Tek kada više od 50% ukupne bubrežne funkcije otkaže, dolazi do nagomilavanja štetnih materija u organizmu i ureja i kreatinin počinju da rastu, i tek tada se ispoljava bubrežna insuficijencija.

Zabluda: U bubrežnoj bolesti prisustvo otoka ukazuje na bubrežnu insuficijenciju.

Činjenica: Ne. U određenim bolestima bubrega, otoci jesu prisutni, ali globalna funkcija bubrega ostaje normalna (na primer u nefrotskom sindromu). Otoci su manifestacija izmenjene mehanike fluida u organizmu, a jedan od čestih razloga za ovo jeste bolest bubrega.

Zabluda: Otoci su prisutni kod svih bolesnika sa bubrežnom insuficijencijom.

Činjenica: Ne. Otoci su prisutni kod većine, ali ne kod svih bolesnika sa bubrežnom insuficijencijom. Izvestan broj pacijenata nema otoke, iako je u odmakloj bubrežnoj insuficijenciji. Odsustvo otoka ne isključuje bubrežnu insuficijenciju.

Zabluda: Svi pacijenti sa bolešću bubrega treba da piju veliku količinu vode.

Činjenica: Ne. Postoje bolesti bubrega u kojima je mokrenje smanjeno. U tim slučajevima je neophodna restrikcija unosa tečnosti, da ne bi došlo do nakupljanja viška vode u organizmu. Sa druge strane, bolesnici sa kamenom u bubregu ili sa urinarnim infekcijama i sa normalnom bubrežnom funkcijom, treba da piju što više vode.

Zabluda: Osećam se sasvim dobro, ne mislim da imam bilo kakav problem sa bubrezima.

Činjenica: Većina pacijenata je bez simptoma (asimptomatska) u ranim fazama HBI. Poremećaji u laboratorijskim nalazima (na primer mikroalbuminurija) ponekad mogu biti jedina indicija da se radi o bolesti bubrega.

Zabluda: Osećam se dobro, tako da ne moram da nastavim sa terapijom za bolest bubrega koju imam.

Činjenica: Mnogi pacijenti sa HBI se osećaju veoma dobro uz odgovarajuću terapiju, pa se dešava da prekinu da uzimaju propisane lekove i da se više ne pridržavaju dijetalnog režima ishrane. Ovo prekidanje lečenja HBI može biti opasno i dovesti do brzog pogoršanja bubrežne funkcije i do prerane potrebe za otpočinjanjem lečenja dijalizom ili transplantacijom.

Zabluda: Moj kreatinin u krvi je sasvim malo iznad gornje granice normale, ali ja se osećam izvanredno i prema tome nemam nikakvih razloga za brigu.

Činjenice: I sasvim mali porast kreatinina u krvi može biti znak bubrežnog poremećaja i zahteva dodatno ispitivanje. Pošto postoji čitav niz bolesti bubrega koje mogu da oštete bubrege i izazovu ovaj porast, treba odmah konsultovati nefrologa.

Pokušaćemo da vam u narednom pasusu objasnimo značaj i najmanjeg povećanja nivoa kreatinina u krvi i njegovu povezanost sa različitim fazama HBI. Pri tome, podsećamo da je kreatinin odraz kako rada bubrega tako i individualne mišićne mase. U primeru koji sledi, uzeli smo prosečnu, sredovečnu i normalno uhranjenu osobu od 70kg težine.

Rana faza hronične bolesti bubrega je obično bez simptoma i povišena vrednost kreatinina u krvi može biti jedina indicija da postoji bolest bubrega. Serumski kreatinin od 140 μmol/l znači da je preko 50% funkcije bubrega propalo, a to je veoma značajno. Rano otkrivanje i lečenje HBI je najefikasnije. Lečenje pod kontrolom nefrologa u ovoj fazi hronične bubrežne bolesti pomoći će u

održavanju preostale funkcije bubrega kroz duži vremenski period.

Kada vrednost kreatinina u krvi ode na 440 μmol/l, preko 80% bubrežne funkcije je propalo. Ova vrednost ukazuje na teško oštećenje bubrežne funkcije. I u ovom trenutku će adekvatna terapija pomoći da se preostala funkcija bubrega očuva što duže, ali je vreme za optimalnu terapiju već propušteno i radi se o odmakloj fazi HBI.

Kada vrednost serumskog kreatinina ode na 880 μmol/l, to znači da je izgubljeno preko 90% funkcije bubrega i da se radi o terminalnoj bubrežnoj insuficijenciji (TBI, na engleskom end stage kidney disease - ESKD). U ovom stadijumu HBI skoro da nema mogućnosti medikamentozne terapije i većini ovakvih bolesnika je neophodna terapija zamenom bubrežne funkcije, a to su dijaliza ili transplantacija.

Zabluda: Kada se dijaliza jednom otpočne, ona se više ne može prekinuti.

Činjenica: Ne. Ima mnogo činilaca koji utiču na to da li je dijaliza neophodna za stalno ili samo privremeno.

Akutna bubrežna insuficijencija (ABI) ili akutno oštećenje bubrega je bolest koja se obično može izlečiti. Ponekad (retko) je obolelima sa ABI neophodna dijaliza, ali samo u jednom kraćem vremenskom periodu. Uz pravilno lečenje i nekoliko dijaliza, obično se bubrezi potpuno oporave. Odlagati dijalizu u takvim slučajevima može biti opasno po život.

Hronična burbežna insuficijencija (HBI) je progresivno i ireverzibilno oštećenje bubrežne funkcije. Krajnja faza HBI, a to je terminalna bubrežna insuficijencija (TBI) zahteva regularne i ponavljane dijalize doživotno ili do uspešne transplantacije bubrega.

Zabluda: Dijaliza dovodi do izlečenja bubrežne insuficijencije.

Činjenica: Ne, dijaliza ne leči bubrege koji su prestali da rade. Dijaliza se još naziva i “terapija zamenom bubrežne funkcije”. Ona je efikasna i spašava život kada bubrezi ne rade, uklanjajući štetne materije, višak tečnosti i korigujući

elektrolitske i kiselobazne poremećaje. Ako se ovakve materije nagomilaju prekomerno, mogu dovesti do smrti. Dijaliza zamenjuje ove funkcije bubrega kada oni više ne rade. Ona pomaže da bolesnici sa teškom bubrežnom insufucijencijom prežive.

Zabluda: Muškarci i žene ne mogu dati svoj bubreg pripadniku suprotnog pola.

Činjenica: Transplantacija bubrega nema veze sa polom, jer je funkcija i struktura bubrega slična bez obzira na pol.

Zabluda: Sada kada mi se krvni pritisak normalizovao, ja ne moram više da uzimam lekove za pritisak. Osećam se bolje kada ih ne uzimam, pa što bih ih onda uzimao?

Činjenica: Često se dešava da bolesnici prekidaju uzimanje lekova za pritisak nakon toga što im se pritisak normalizuje i pošto nemaju bilo kakve tegobe i/ili se osećaju bolje kada ne piju ove lekove. Hipertenzija je, međutim, tihi ubica koji dugoročno gledano može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kao što su srčani napad, šlog i bubrežna insuficijencija. Da bi se vitalni organi zaštitili, neophodno je redovno uzimanje lekova za pritisak i redovna kontrola krvnog pritiska, čak i onda kada nema bilo kakvih simptoma.