4: Dijagnoza bolesti bubrega

Poznata izreka “bolje sprečiti nego lečiti” se u određenom smislu može primenti i kada su u pitanju bolesti bubrega. Naime, iako hronična bubrežna insuficijencija (HBI/CKD) nije izlečiva, ipak je veoma važno što ranije je otkriti i početi lečenje, jer se tako može značajno usporiti ili čak i sprečiti njeno dalje napredovanje. Sa druge strane, ako se ne leči, u većini slučajeva bubrežna insuficijencija će napredovati do terminalne bubrežne insuficijencije (TBI/ESKD). Kao što je već opisano u prethodnom poglavlju, osoba sa HBI/CKD može biti bez simptoma. Zato je veoma važno da se i u slučaju postojanja najmanje sumnje na poremećaj rada bubrega, odmah urade potrebni pregledi i analize, odnosno da se svako oboljenje bubrega otkrije što ranije.

Ko treba da proveri stanje bubrega? Kojim osobama naročito prete bolesti bubrega?

Bolesti bubrega se mogu javiti kod svakoga, ali su u grupi visokorizičnih sledeće osobe:

  • Osobe sa simptomima bubrežne bolesti
  • Osobe sa dijabetesom
  • Osobe koje teško ili nikako kontrolišu hipertenziju
  • Osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom za bolesti bubrega, šećernu bolest ili hipertenziju
  • Pušači, gojazne osobe i/ili osobe preko 60-e godine
  • Osobe koje dugo vremena piju lekove protiv bolova, kao što su ibuprofen, naproxen, diklofen itd. (tzv. nesteroidne antiinflamatorne lekove, NSAIL)
  • Osobe sa urođenim anomalijama urinarnog sistema

“Skrining” pregledi ovih visokorizičnih osoba pomažu u ranom otkrivanju i dijagnozi bolesti bubrega.

Kako otkriti bolest bubrega? Koji pregledi i analize su uobičajeni?

Pri postavljanju dijagnoze određene bolesti bubrega lekar uzima detaljnu anamnezu, pažljivo pregleda pacijenta, proverava mu krvni pritisak i predlaže odgovarajuće analize. Rutinske i najkorisnije analize i pregledi su pregled urina, analize krvi i ultrazvučni pregled bubrega.

Rane faze hronične bolesti bubrega protiču uglavnom bez simptoma i jedini način da
se otkriju su laboratorijski testovi i ultrazvučni pregled bubrega.

Ispitivanja urina

1. Analize urina

Postoje različiti testovi urina koji pružaju korisne informacije za dijagnoze različitih vrsta oboljenja bubrega.

Rutinski (običan) pregled urina

  • To je jednostavan, jeftin i vrlo koristan dijagnostički test (mikroskopski pregled urina i pregled urina pomoću “test-traka”).
  • Abnormalnosti koje se vide pri ovom pregledu urina daju značajne informacije, ali normalan nalaz pri pregledu urina ne isključuje mogućnost bolesti bubrega.
  • Prisustvo proteina u urinu (proteinurija) se viđa u različitim bubrežnim bolestima. Utvrđeno postojanje proteinurije se ne sme nikada zanemariti. Proteinurija može biti prvi, najraniji, a ponekad i jedini znak da postoji hronična bolest bubrega (ili čak srčano oboljenje). Na primer, čak i mala količina proteina u urinu može biti prvi znak da je šećerna bolest pogodila i bubrege.
  • Prisustvo leukocita (belih krvnih zrnaca) u urinu može da bude znak infekcije urinarnog trakta (UTI).
  • Prisustvo proteina i crvenih krvnih zrnaca u urinu može da ukazuje na zapaljenjski proces u bubrezima (tj. glomerulonefritis).
Rutinski pregled urina je veoma važan za rano otkrivanje i postavljanje dijagnoze bolesti bubrega.

Mikroalbuminurija

Mikroalbuminurija znači da je vrlo mala količina proteina otkrivena u urinu. Ako se utvrdi da je “mikroalbuminurija pozitivna”, to može biti prvi i najraniji znak oštećenja bubrega u dijabetesu. Ovo je veoma značajno, jer je u ovoj fazi oboljenje bubrega još uvek potencijalno izlečivo, uz primenu pravilne i kompletne terapije.

Druge analize urina

  • Određivanje proteina u 24-časovnom urinu: Kod bolesnika sa proteinurijom je veoma važno utvrditi tačnu količinu proteina koju oni gube urinom za 24 časa. Ova analiza je korisna kako u proceni težine bolesti, tako i u praćenju efekta lečenja na smanjenje ovog gubitka.
  • Urinokultura i antibiogram: Kadgod se sumnja na infekciju urinarnog trakta, veoma je bitno ustanoviti o kojoj se bakteriji - uzrokovaču infekcije radi, kao i o osetljivosti te bakterije na određene antibiotike (antibiogram). Za rezultate ove mikrobiološke analize potrebno je 48 do 72 sata.
  • Pregled urina na acidorezistentne bacile: Ovo je posebna analiza koja se koristi za dijagnozu tuberkuloze urinarnog trakta.
Kreatinin u serumu je standardna analiza krvi koja se rutinski koristi u
“skriningu” i praćenju oboljenja bubrega.

Ispitivanja krvi

2. Analize krvi

Za postavljanje ispravne dijagnoze bolesti bubrega neophodne su razne analize krvi.

  • Kreatinin i ureja
  • Nivoi kreatinina i ureje u krvi (serumu) su pokazatelji rada bubrega. Kreatinin i ureja su nusproizvodi metabolizma i normalno se iz krvi preko bubrega izlučuju urinom. Kada funkcija bubrega počne da slabi, nivo kreatinina i ureje u krvi raste. Normalne vrednosti kreatinina u krvi su od 53 do 124 μmol/l, ali treba napomenuti i da je taj nivo direktno proporcionalan mišićnoj masi ispitivane osobe. Normalna vrednost ureje u krvi je 2,8 do 7,2 mmol/l. Više vrednosti od navedenih mogu da ukazuju na oštećenje bubrega, ali je lekar jedini kompetentan da to i utvrdi, jer postoji više stanja kada to ne mora biti tačno. Ovo se naročito odnosi na ureju koja moža biti povišena i u mnogim drugim stanjima, a uz normalan rad bubrega. Kreatinin je svakako pouzdaniji parametar bubrežne funkcije.

  • Hemoglobin
  • Zdravi bubrezi pomažu u proizvodnji crvenih krvnih zrnaca, čiji je glavni i najvažniji sastojak hemoglobin. Smanjen broj crvenih krvnih zrnaca i snižena vrednost hemoglobina karakterišu stanje koje se zove anemija. Anemija je često prisutna u hroničnoj bubrežnoj insuficijencji i predstavlja njen važan znak. Međutim, anemija se često javlja i u drugim oboljenjima, tako da ona nije specifičan znak bolesti bubrega.

  • Druge krvne analize
  • Različite analize krvi koje se često rade kod bolesnika sa bolešću bubrega su: šećer (glikemija), albumin, holesterol, elektroliti (Natrijum, Kalijum i Hlor), Kalcijum, Fosfor, Bikarbonat, ASTO titar, C3 i C4 komponente komplementa itd.

Najvažniji testovi za otkrivanje bolesti bubrega su pregled urina, određivanje
kreatinina u krvi i ultrazvučni pregled bubrega.

Radiološka ispitivanja

3. Dijagnostičke procedure

  • Ultrazvučni pregled bubrega
  • Ultrazvuk bubrega je jednostavan, koristan, brz i neškodljiv (nema RTG zračenja) pregled koji daje vredne podatke kao što su veličina bubrega, prisustvo cista, kalkulusa (kamena) ili tumora. Ovim pregledom je moguće utvrditi i da li postoji prepreka u oticanju urina. U odmakloj fazi HBI/CKD ili u TBI/ESKD često će se ultrazvučnim pregledom naći mali (skvrčeni) bubrezi.

  • RTG snimak trbuha
  • Ponekad se ovaj pregled radi da bi se utvrdilo postojanje kamena (koji sadrže kalcijum) u bubrezima ili urinarnim putevima.

  • Intravenska urografija (IVU)
  • IVU (poznata i pod nazivom intravenska pijelografija - IVP) je specijalna vrsta RTG pregleda. Pri ovom pregledu se jodni kontrast daje pacijentu u venu na ruci. Ovaj kontrast se vidi na RTG-u, kako prolazi kroz bubrege i zatim izlučuje urinom. Na ovaj način se vizuelizuju bubrezi, mokraćovodi i bešika, tj. celokupan urinarni trakt. Pravi se serija RTG snimaka u određenim vremenskim razmacima i dobija se detaljna slika anatomije urinarnog sistema. IVU može da otkrije određene probleme kao što su kalkulusi (kamičci), zastoj urina zbog postojanja prepreke, tumori i druge nenormalnosti u anatomiji i funkciji bubrega.

    IVU se po pravilu ne sme raditi u odmakloj fazi HBI/CKD jer kontrastno sredstvo može da dodatno ošteti već bolesne i slabo funkcionalne bubrege. Dalje, u bubrežnoj insuficijenciji je izlučivanje kontrasta smanjeno i izostaće prikaz ekskretorne faze rada bubrega.

    Pregled se ne sme raditi u trudnoći. U današnje vreme, sve veća upotreba ultrazvuka i skenera dovela je do toga da se obična IVU radi sve ređe.

  • Mikciona cistouretrografija (MCUG)
  • Mikciona cistouretrografija - MCUG se najčešće koristi u ispitivanju uzroka urinarnih infekcija kod dece. To je specijalni RTG pregled, pri kojem se u bešiku spolja, kroz urinarni kateter ubrizgava kontrastno sredstvo, pod sterilnim uslovima. Kada se bešika napuni, kateter se sklanja i od pacijenta se traži da mokri. Serijskim RTG snimcima se prati izgled konture bešike, kao i uretre (mokraćne cevi). Pregled se koristi u dijagnostici vraćanja urina iz bešike nazad u uretere, pa čak i do bubrega (takozvanog vezikoureteralnog refluksa), kao i za otkrivanje eventualnih anatomskih abnormalnosti u samoj bešici i uretri.

  • Druge dijagnostičke procedure
  • U određenim slučajevima, za postavljanje tačne dijagnoze bolesti bubrega se koriste još i skener (CT pregled) bubrega i urinarnog trakta, Doppler pregled krvnih sudova bubrega, scintigrafija, angiografija, anterogradna i retrogradna pijelografija itd.

4. Druge posebne analize i pregledi

Biopsija bubrega, cistoskopija i urodinamika su specijalni testovi koji su neophodni za postavljanje tačne dijagnoze oboljenja bubrega.

Ultrazvuk bubrega je jednostavan i neškodljiv pregled kojim se utvrđuju
veličina, oblik i položaj bubrega.

Biopsija bubrega

Biopsija bubrega

Biopsija bubrega je važan pregled bitan za postavljanje dijagnoze u određenim bolestima bubrega kao što su glomerulonefritis, određene tubulointersticijske bolesti itd.

Šta je biopsija bubrega?

Za vreme biopsije, uzima se mali deo tkiva bubrega i onda se posmatra pod mikroskopom. Na ovaj način se može utvrditi tačna priroda određene bolesti bubrega, na primer vrsta glomerulonefritisa ili određene tubulointersticijske bolesti itd.

Kada se savetuje biopsija bubrega?

Kod izvesnih bolesti bubrega čak ni detaljna anamneza, pregled i laboratorijske analize nisu dovoljni za postavljanje tačne dijagnoze. Kod takvih pacijenata biopsija bubrega može da da dodatne informacije na osnovu kojih će se postaviti tačna dijagnoza, a što je veoma bitno za pravilno i optimalno lečenje.

Na koji način nalaz biopsije bubrega pomaže?

Biopsijom bubrega je moguće postaviti tačnu dijagnozu izvesnih neobjašnjivih bolesti bubrega, na pr. glomerulonefritisa i određenih tubulointersticijskih nefritisa itd. Na osnovu ovog podatka, nefrolog je u stanju da napravi efikasnu strategiju lečenja i da pruži sve informacije o težini i toku bolesti obolelom i njegovoj porodici.

Koja je najčešća tehnika biopsije bubrega?

Najčešće se biopsija radi perkutano (preko kože), posebnom iglom za biopsiju, pod sterilnim uslovima. Šupljom iglom se, pod kontrolom ultrazvuka, kroz kožu punktira bubreg. Retko se radi otvorena biopsija (tada to radi hirurg, u hirurškoj sali).

Kako se radi biopsija?

  • Bolesnik mora da se hospitalizuje i da da pismeni pristanak za biopsiju.
  • Pre biopsije je potrebno proveriti da li je krvni pritisak normalan i da li su trombociti i testovi za zgrušavanje krvi normalni. Lekovi koje eventualno pacijent pije protiv zgrušavanja krvi (na primer aspirin i klopidrogel) se moraju isključiti najmanje 1 do 2 nedelje pre biopsije.
  • Ultrazvukom ili CT pregledom se utvdi tačan položaj bubrega i odredi se mesto za biopsiju.
  • Bolesnik leži na trbuhu, ispod kojeg se stavlja jastuk ili presavijen čaršav. Tokom procedure pacijent mora biti potpuno budan, osim ako je u pitanju malo dete kada se procedura radi pod opštom anestezijom.
Biopsija bubrega je posebna dijagnostička procedura pomoću koje je moguće
postaviti preciznu dijagnozu određenih bolesti bubrega kao što su glomerulonefritis,
tubulointersticijski nefritis itd.

  • Nakon propisnog čišćenja kože, polje za biopsiju se anestezira lokalnim anestetikom da bi se maksimalno smanjili bol i nelagodnost.
  • Iglom za biopsiju se dobiju 2 ili 3 mala cilindra bubrežnog tkiva. Ovi uzorci se šalju patologu na patohistološki pregled.
  • Posle biopsije, na mestu punkcije se stavlja kompresija da ne bi došlo do krvarenja. Bolesnik treba da leži mirno u krevetu 6 do 12 sati i nakon toga se obično otpušta iz bolnice (sledećeg dana).
  • Posle biopsije, bolesnik ne sme da se fizički napreže, niti da vežba najmanje 2 do 4 nedelje.

Nosi li biopsija bubrega bilo kakve rizike?

Kao i kod svake invazivne procedure i ovde su moguće komplikacije, ali veoma retko. Blag bol ili nelagodnost na mestu punkcije ili pojava crvenkastog urina jednom ili dva puta posle biopsije nisu tako retki, ali obično spontano prolaze. U retkim situacijama, krvarenje se produžava, pa je ponekad potrebna i transfuzija krvi. U krajnje retkim slučajevima, kada krvarenje ne može nikako da se zaustavi, može da se desi da je potrebno vađenje bubrega.

Ponekad (jednom u dvadeset slučajeva) se desi da uzorak tkiva nije adekvatan. U tim slučajevima može biti potrebno biopsiju ponoviti.

Biopsija bubrega se obično radi pomoću tanke šuplje igle pacijentu koji je
potpuno budan.